субота, 27. април 2013.

Hraniteljstvo - Ili ga radi pošteno ili ga batali



Samo inicijativa ljudi koji su direktni pružaoci usluga socijalne zaštite u porodičnom okruženju, a to su hranitelji, može pokrenuti hraniteljstvo ka boljitku jer samo ti ljudi mogu imati razumevanja za tegobe dece koja su u sistemu socijalne zaštite. Ako se borimo protiv posledica siromaštva onda samo kroz inicijative možemo da se borimo protiv svih iluzija i možemo stvoriti jedan dobar racionalni sistem zaštite deteta u porodičnom okruženju. Samo ako pođemo od detetovih potreba a ne od lične zarade ili sebičnog očuvanja sigurnog radnog mesta, jedino tada možemo sa nekom od akcija da nešto uradimo. Po tome kako reaguju državne i lokalne institucije mi vidimo kolika je realna mogućnost stvaranja jedne organizovane mreže hranitelja.

недеља, 14. април 2013.

Hraniteljstvo kroz partnersku saradnju


Hraniteljsko udruženje iz Leskovca prepoznato je u svojoj lokalnoj samoupravi kao nosilac kvalitetnih ideja i potencijalni realizator predloženog projekta „Potrebni smo deci“. Projekat se odnosi na grupu direktnih korisnika koju čini 180 deteta različitog pola, učenika iz tri osnovne i dve srednje škole, uzrasta 10 do 18 godina iz svih grupa, odnosno deca koja su tretirana ili mogu biti u potrebi za tretiranjem kroz sistem socijalne zaštite kao i druga deca koja iz bilo kog razloga iskazuju potrebu za dodatnom ili neformalnom edukacijom. Svrha projekta je da spajanjem mladosti, tradicije, korisnih umeća i znanja kompetentne osobe pomognu deci da prepoznaju i izraze svoje sposobnosti, interesovanje i talente, da kroz neformalno obrazovanje omogućimo deci da izgrade samopouzdanje, zdrave stavove i ponašanje kao i da ovladaju veštinama potrebnim za potpuno osamostaljivanje i oblikovanje sopstvene budućnosti. U projektu participiraju četri osnovne i dve srednje škole, dva akademska umetnika, desetak volontera i dva hraniteljska udruženja. Lokalna samouprava je donela odluku za izdvajanje finansijskih sredstava u visini od oko 900.000 dinara za 2013.godinu.
Neposredno pred potpisivanje protokola o projektnoj saradnji i volonterskih ugovora predstojeća realizacija projekta doživljava fijasko i pre nego li je počela.

субота, 13. април 2013.

Hraniteljstvo – misija i ciljevi



Tek što smo počeli javno zagovarati „konstrukciju“ visokokvalitetne mreže hraniteljstva a već smo zaboravili na misiju i ciljeve hraniteljstva. Krenimo redom. Ono što svaki hranitelj treba da zna (ako ne zna treba da nauči) i ono što svako ovlašćeno lice za resor hraniteljstva i porodičnu zaštitu zna (ili misli da zna), to je sledeće: Misija i ciljevi hraniteljstva, ciljna grupa, metodologija, nosioc, partnerstvo i participacija.
Polemisanje po trotoarima i kafanama o finansijskom pitanju hraniteljskog učinka svakako je neprimeren i nedostojan čak i prosečnog hranitelja. No, osećam potrebu da u ovom trenutku kažem nekoliko reči upravo o novcu.

Okvirna računica kaže sledeće – za 5.000 (deteta) treba izdvojiti 850.000 evra, plus za 3.500 (hranitelja) 350.000 EVRA ukupno iznosi 1.200.000 evra. Ove cifre su proizvoljne ali i realne.
Ipak ih ne treba "uzeti zdravo za gotovo".
Pod pretpostavkom da se od ovog broja dece !/3 njih da na usvojenje, 1/3 vrati u biološke porodice i preostala 1/3 vrati u zatvorene institucije ili ostave u hraniteljskim porodicama (kao simboličan dokaz o poštovanju „najboljeg interesa deteta“) država bi u svom budžetu (za potrebe socijalne zaštite) mogla „uštedeti“ blizu 800.000 evra na mesečnom nivou. Da li je to mnogo ili malo u odnosu na druge društvene kategorije, drugo je pitanje.

Svakako da je ova pretpostavka toliko bizarna da je nedolično o njoj uopšte i razmišljati a kamo li diskutovati.

Ipak, život nas je naučio da „Srbija je zemlja čuda“ i da nemoguće može postati moguće i obrnuto. Takve mogućnosti izazvale su eroziju poverenja. Polazeći od uvažavanja prakse da su hranitelji „potrošna roba“ ili „habajući instrumenti“ onda svakako „nisu vredni“ kao faktor za uspešnu misiju hraniteljstva. Samim tim hranitelji su izopšteni iz vertikalne komunikacije. Za posledicu imamo horizontalnu komunikaciju koja je konačno postala destruktivna u nedostatku izvornih, preciznih i kompetentnih informacija koje pripadaju vertikalnoj komunikaciji.
Tako sada hranitelji dobijaju telefonske pozive za razgovor sa voditeljem slčaja (radnikom centra za socijalni rad) radi informisanja hranitelja o "vanrednom preispitivanju hraniteljske podobnosti" ili o "stavljanju na listu za usvajanje dotičnog štićenika"(?). Gde je u celoj toj priči monitoring (nadgledanje procesa i pružanje podrške)? Gde su u toj priči Regionalni centri za porodični smeštaj? Kakav značaj u toj priči imaju hraniteljski izveštaji koji se upućuju savetnicima (radnicima Regionalnih centara) i na kraju, čemu služe izveštaji i ocene Regionalnih centara o hraniteljskom radu koji se dostavljaju mesno nadležnim centrima za socijalni rad? U stvari to i nije kraj mnogih pitanja. Ko i kako vrši pripremu deteta za izmeštanje iz hraniteljske porodice u usvojiteljsku? Da li su savetnici dobili program pripreme za "obradu" hranitelja jer i hranitelji su ipak ljudska bića sa socijalnim karakteristikama među kojima se ubraja i emotivnost? O mogućim negativnim posledicama za dalji život samog deteta biće reči posebnim tekstovima. 
 

Bez zdrave komunikacije nema poverenja a bez poverenja hranitelja u institucije sigurno se ne mogu postići ciljevi hraniteljstva a to podrazumeva i izlazak iz misije.

Hranitelj od poverenja izgrađivan je dugi niz godina i kada ga najviši državni organ postavi u društveni status ništavila onda se taj isti hranitelj neće moći više upotrebiti ni kao „potrošna roba“.
Materijal za ovaj blog nije nastao preko noći. Nevolja nemuštog dečaka dodeljenog nam na hraniteljstvo dovela nas je do spoznaje o jednom, do tada nepoznatog segmenta društvene zajednice. Prve godine hraniteljskog rada činili smo greške. Tokom daljeg rada shvatili smo da se uspeh u hraniteljstvu, kao i u bilo kom drugom poslu, ne dešava slučajno. „Moć pozitivne misli“ i „Uspeh pomoću pozitivnog mentalnog stava“ uvrstili smo među osnovne principe koji dovode do uspeha.
Zahvaljujem se kolegijalnoj podršci mojih saradnika (Martin Sladok, Čigoja Jasmina i Milankov Stevan) koji su mi pomogli da premostim kritične momente kada sam nailazio na potpuno nerazumevanje naše sredine.
Zahvaljujem se i bližim saradnicima koji su čvrsto podržali osnivanje UHP „ISKRICA“ kao i osnivanje Asocijacije hranitelja i usvojitelja „Porodica plus“.
Zahvaljujem se svima koji su pomogli osnivanje Saveza hranitelja Srbije "Više od porodice".
Molim Božji blagoslov za sve dobre ljude koji su deo sebe podarili mladom ljudskom biću.


Powered By Blogger