Породица је склониште пред олујом а дом је прва линија одбране. Има деце која остају и без дома и без породице. Она одлазе које куд. Нека од њих бивају удомљена на породични смештај односно хранитељство. На овом блогу покушаћемо да разбијемо недоумице и предрасуде нудећи одговоре на многа актуелна питања.
Ispričati priču nije problem ali
prolaziti kroz nju i završiti je a ne upasti u patetiku i sažaljenje prema
novom gostu na ovom svetu to već pripada delikatnim aktivnostima.
Pripreme za
doček nove 2005. Godine privedene su kraju. Deda u crvenom ogrtaču sa vrećom
poklona nikada nije pokucao na vrata ovog doma. U priče o dobrom Deda- mrazu
više ni deca ne veruju. Ali, novogodišnji „poklon“ ipak stiže. Čuje se kućno
zvono. Domaćica otvara vrata. Ulazi socijalna radnica sa „poklonom“ u naručju.
Nema šarenog blistavog omota. Nema zlatne mašnice. Zlato se nalazi u malenom
ćebetu. Crna kosica, tamne okrugle okice, prćast nosić. Čudna je
sudbina dece koja su ugledala ovaj svet kao slučajni proizvod ili kako se to
moderno kaže „kolateralna šteta“ nekakvih seksualnih zadovoljstva ili pak nekog
drugog egocentričnog i niskog zadovoljstva svojstvenog ljudskoj vrsti u dugom
periodu socijalne tranzicije jedne društvene zajednice.
Jedno rešenje kojim se suspenduje opšta podobnost za hraniteljstvo doneto od strane mesno nadležnog Centar za socijalni rad (CSR) - zbog zaštite službenih podataka ne otkrivam identitet dokumenta - dovelo je u pitanje nadležnosti hraniteljskih lica, zaštite interesa i prava deteta kao i pravnu sigurnost svakog hranitelja. Rešenje se može smatrati, deprimirajućim, zbunjujućim ili čak i nevažnim a sve u zavisnosti od nivoa moralnih vrednosti sa kojeg se posmatra. U svakom slučaju, ovakvim rešenjem institucija diskredituje zakonsku regulativu a druge hranitelje dovodi u zabludu.
Materijal za ovaj blog nije nastao preko noći. Nevolja nemuštog dečaka dodeljenog nam na hraniteljstvo dovela nas je do spoznaje o jednom, do tada nepoznatog segmenta društvene zajednice. Prve godine hraniteljskog rada činili smo greške. Tokom daljeg rada shvatili smo da se uspeh u hraniteljstvu, kao i u bilo kom drugom poslu, ne dešava slučajno. „Moć pozitivne misli“ i „Uspeh pomoću pozitivnog mentalnog stava“ uvrstili smo među osnovne principe koji dovode do uspeha. Zahvaljujem se kolegijalnoj podršci mojih saradnika (Martin Sladok, Čigoja Jasmina i Milankov Stevan) koji su mi pomogli da premostim kritične momente kada sam nailazio na potpuno nerazumevanje naše sredine. Zahvaljujem se i bližim saradnicima koji su čvrsto podržali osnivanje UHP „ISKRICA“ kao i osnivanje Asocijacije hranitelja i usvojitelja „Porodica plus“. Zahvaljujem se svima koji su pomogli osnivanje Saveza hranitelja Srbije "Više od porodice". Molim Božji blagoslov za sve dobre ljude koji su deo sebe podarili mladom ljudskom biću.