понедељак, 1. фебруар 2010.

Od humanizma do profesionalizma

U javnim nastupima, po nekom nepisanom pravili, uvek mi postavljaju isto pitanje: "Da li je hraniteljstvo humanitarni rad ili se ipak radi o profesionalizmu?" Najveći broj hranitelja će odgovoriti da su ušli u hraniteljstvo iz ljubavi prema deci. Predstavnici institucija nadležnih za hraniteljski/porodični smeštaj tvrde da se hraniteljski rad smatra profesionalnim. Neutralne osobe, neupućene u domen hraniteljstva imaju oprečne odgovore: "iz materijalizma" ili "iz ljubavi" i "iz humanosti". Moj lični odgovor je: "Ljudi to rade zato što misle da znaju to da urade". Smatram da je hraniteljstvo, za sada, ipak jedna vrsta amaterskog rada. Rad sa svojim detetom ne može se šablonski upotrebiti u radu sa tuđim detetom. Svako od nas može, uz malo muke sebi skovati nekakvu tarabu koja će zadovoljiti svoju svrhu ali nekoj drugoj osobi morate napraviti tarabu po nekakvim tehničkim normama pogotovu ako ste, makar i simbolično plaćeni.
Materijal za ovaj blog nije nastao preko noći. Nevolja nemuštog dečaka dodeljenog nam na hraniteljstvo dovela nas je do spoznaje o jednom, do tada nepoznatog segmenta društvene zajednice. Prve godine hraniteljskog rada činili smo greške. Tokom daljeg rada shvatili smo da se uspeh u hraniteljstvu, kao i u bilo kom drugom poslu, ne dešava slučajno. „Moć pozitivne misli“ i „Uspeh pomoću pozitivnog mentalnog stava“ uvrstili smo među osnovne principe koji dovode do uspeha.
Zahvaljujem se kolegijalnoj podršci mojih saradnika (Martin Sladok, Čigoja Jasmina i Milankov Stevan) koji su mi pomogli da premostim kritične momente kada sam nailazio na potpuno nerazumevanje naše sredine.
Zahvaljujem se i bližim saradnicima koji su čvrsto podržali osnivanje UHP „ISKRICA“ kao i osnivanje Asocijacije hranitelja i usvojitelja „Porodica plus“.
Zahvaljujem se svima koji su pomogli osnivanje Saveza hranitelja Srbije "Više od porodice".
Molim Božji blagoslov za sve dobre ljude koji su deo sebe podarili mladom ljudskom biću.


Powered By Blogger