Neotuđivo je pravo dece sa posebnim potrebama, (ja upotrebljavam adekvatniji termin: dete sa dodatnim potrebama) odnosno dece sa smetnjama u razvoju da žive u svojim porodicama biološkim ili alternativnim poznatim kao srodničke i hraniteljske porodice. To znači da država treba da preuzme na sebe odgovornost kako bi tim porodicama sa decom sa dodatnim potrebama u razvoju pomogla da što lakše prebrode poteškoće i probleme na koje svakodnevno nailaze.
Naša država zatvara oči pred potrebom hraniteljskih porodica na koju bi morala da adekvatno odgovori. Trenutno se hranitelji i njihove porodice, uz eventualnu ali nedovoljnu saradnju centara za socijalni rad uglavnom sami bore za ostvarivanje prava svog štićenika sa dodatnim potrebama u razvoju na adekvatno obrazovanje i dinamičan život koje uživaju njegovi vršnjaci.