
Iako
su vidljivi značajni pozitivni pomaci u hraniteljstvu, sukobi različitih stranačkih
interesa konstantno ometaju pojedinačne i kolektivne napore hranitelja kao
građana za ostvarivanjem pozicije aktivnog socijalno-političkog subjekta. Sa
druge strane, usled nedostatka političke kulture, iskustva i znanja, većina hranitelja
ostaje pasivna i aktivira se samo u onoj meri koliko centri za socijalni rad
nalože, često bazirajući svoju odluku na „principu izbora manjeg zla“.