Породица је склониште пред олујом а дом је прва линија одбране. Има деце која остају и без дома и без породице. Она одлазе које куд. Нека од њих бивају удомљена на породични смештај односно хранитељство. На овом блогу покушаћемо да разбијемо недоумице и предрасуде нудећи одговоре на многа актуелна питања.
„Posledice prethodnih iskustava ove dece otežavaju prepoznavanje i adekvatno reagovanje na njihove potrebe, za šta su potrebna specifična znanja i veštine hranitelja. Polazeći od razlika između roditeljstva i hraniteljstva, kao i od većeg broja zadataka koji imaju hranitelji, kroz pripremu i obuku razvija se skup znanja i veštine neophodnih za uspešno obavljanje hraniteljskih zadataka koji se razvrstava u pet kategorija kompetencija hranitelja“.
Sadržaj svih pet hraniteljskih kompetencija sadržan je u edukativnom programu obuke za potencijalne hranitelje, a koji je uređen Pravilnikom nadležnog ministarstva i sprovodi se u centrima za socijalni rad.
Citirani tekstovi preuzeti su iz štampnaog izdanja „Sigurnim korakom do hraniteljstva“ od autorki koje su najkompetentnije za oblast hraniteljstva. To znači da su delovi ovg teksta pod citatom upravo informacije iz prve ruke.
Pogledajte novinske članke o hraniteljstvu, nebilo vam teško i dosadno, uostalom i nema ih tako često po dnevnim novinama. Možda dvanaest članaka na godišnjem nivou. Kada se desi neki teži propust nekog radnika negog centra za socijalni rad, neko od novinara nađe za shodno da slučaj iznese u javnost. Obično je razlog za eventualno pisanje teksta o hraniteljstvu neka vrsta promocije. Ili predstavnici državnih institucija nadležni za pitanje hraniteljstva daju statističke izjave o „uspesima“ ili je to neki članak o hraniteljskoj porodici. Istraživačko novinarstvo se ne bavi hraniteljstvom?
Na našem
prostoru, koji karakteriše pluralistička kultura, želimo da se zauzimamo za
dostojanstvo ljudske ličnosti i kroz hraniteljstvo zajednički doprinosimo
uzvišenju ljudskog dostojanstva.
U tom smislu
prihvatamo ovu povelju kao zajedničku obavezu na dijalog i saradnju. Ona
opisuje temeljne zadatke hraniteljstva iz kojih izvodi niz smernica i obaveza.
Ona treba da na svim nivoima hraniteljstva unapredi kulturu dijaloga i
saradnje.
Ljudski mozak se u potpunosti razvija do, otprilike, dvadeset godina starosti organizma. Jedan od kritičnih perioda za razvoj mozga dolazi u period između prve i četvrte godine života. Tokom ovog perioda odvijaju se procesi koji upravljaju razvojem ličnosti i kongitivne sposobnost (sposobnosti saznanja). Razvoj mozga u tom period je direktno pod uticajem negativnih faktora sredine, uključujući nedostatak stimulacije zbog emocionalne nemare, loše ishrane, izloženost nasilju i zlostavljanju.
Negativni uticaji na živutnu sredinu imaju direktan uticaj na sve oblasti stvaranja novih neurona (neurogeneze), izumiranje i reapsorpciju neurona, sinaptična vajanja (određivanje sastava sinapse), rast i još mnogo toga što može dovesti do kortikalne atrofije. Većine procesa koji su uključeni u pravilan psihofizički razvoj ljudskog bića zasniva se na uspostavljanjju bliskih negovanja odnosa i zaštite životne sredine, odstranjivanjem uzročnika povećanja nivoa kortizola (hormona stresa). Povišen nivo kortizola svakoko može da kompromituje (ošteti) imuni sistem.
Negativni uticaj, u ovom kritičnom periodu razvoja ljudskog bića, može imati doživotne posledice.
Ovim tekstom želim samo da istaknem veličinu i snagu negativnog uticaja nezdrave životne sredine na mlado ljudsko biće, u najranijem periodu njegovog razvoja.
Ovo je jedan od najjači razlog za neophodnu partnersku saradnju nadležnog Centra za socijalni rad i hranitelja kojem je dodeljeno dete na smeštaj.
Ako nadležan radnik Centra (voditelj slučaja) hranitelju prosledi verodostojne i precizne podatke o stanju deteta koje se dodeljuje na hraniteljstvo i ako hranitelj dobro “sažvaće” definiciju posebnih potreba onda su stvoreni osnovni uslovi za uspešan odgoj jednog mladog ljudskog bića. Predstoji samo još korektna i dvosmerna saradnja voditelja slučaja i hranitelja. Ne poštovanje partnerskih principa ima pogubne posledice pre svega za štićenika ali isto i za društvo u celini.
Svi smo se rasparali. Živimo neki život koji uopšte ne mogu da razumem. Zaječar ima jednu školu za decu koja imaju smetnje u razvoju. Od septembra ove godine neće moći primati nove polaznike. Došlo je vreme kada moramo reći „stop ovoj vrsti diskriminacije“.
Materijal za ovaj blog nije nastao preko noći. Nevolja nemuštog dečaka dodeljenog nam na hraniteljstvo dovela nas je do spoznaje o jednom, do tada nepoznatog segmenta društvene zajednice. Prve godine hraniteljskog rada činili smo greške. Tokom daljeg rada shvatili smo da se uspeh u hraniteljstvu, kao i u bilo kom drugom poslu, ne dešava slučajno. „Moć pozitivne misli“ i „Uspeh pomoću pozitivnog mentalnog stava“ uvrstili smo među osnovne principe koji dovode do uspeha. Zahvaljujem se kolegijalnoj podršci mojih saradnika (Martin Sladok, Čigoja Jasmina i Milankov Stevan) koji su mi pomogli da premostim kritične momente kada sam nailazio na potpuno nerazumevanje naše sredine. Zahvaljujem se i bližim saradnicima koji su čvrsto podržali osnivanje UHP „ISKRICA“ kao i osnivanje Asocijacije hranitelja i usvojitelja „Porodica plus“. Zahvaljujem se svima koji su pomogli osnivanje Saveza hranitelja Srbije "Više od porodice". Molim Božji blagoslov za sve dobre ljude koji su deo sebe podarili mladom ljudskom biću.