среда, 28. март 2012.

Razlika između informacije i dezinformacije

Ne znam kako da napišem demanti na tekst iznet u javnost a da pri mom damantovanju ne „povredim“ bilo čiju veličinu. S obzirom da se od 2004. godine intezivno bavim temom hraniteljstva, ne mogu sa odobravanjem da pređem preko neistinitih informacija, ili dezinformacija koje se plasiraju u javnost. 


Najpre da citiram integralni tekst objavljen u Večernjim NOVOSTIMA (on line), (B. STJELJA) 27. mart 2012. 20:55 pod naslovom „Triput više dece za hraniteljskim stolom“ i dramatičnim (?) pod naslovom „U Srbiji je poslednjih godina dramatično povećan broj hraniteljskih porodica. Hranitelji na obuci, jer je gotovo polovina mališana trpela zlostavljanja u svojoj biološkoj porodici“ 


Kao prvo, ne vidim zašto je povećan broj interesenata za hraniteljstvo postao dramatičan. Kao drugo ne vidm u čemu je vest "da je gotovo polovina mališana trpela zlostavljanja u svojoj biološkoj porodici" postala vest. Dobro je poznato već godinama da se deca izmeštaju iz bioloških porodica iz ovog ali i iz drugih razloga.
Ipak pročitajmo tekst, svaki red i svaki međured.

петак, 2. март 2012.

Da li je i to moguće?

Dogodilo se to u Valjevu. Da li? Ne. Dogodilo se to u Srbiji. Dogodilo se to što se dogodilo u "najboljem interesu deteta". Verovatno da mi koji smo odgali više od 3 deteta (i odgojili ih) nemamo stručnih kompetencija za ocenjivanje šta sadrži misao "najboljeg interesa deteta" koja je definitivno postala obična fraza. Mi koji radimo na sopstvenom potomstvu prinuđeni smo da brišemo naša napljuvana lica od onih koji žive od poreza ubranih na dečjem mleku, pelenama, čaćama, cuclama. Pljuju nam u lice pojedini socijalni činovnici koji se drznu da pod okriljem državne institucije kažu nam da smo nekompetentni, neuki, bedasti i kao takvi nismo sposobni za svoju decu. Jedna porodica (i ne samo jedna) sa petoro dece treba postati još jedna među mnogim "kolateralnim štetama" u "najboljem interesu deteta". I sada, ja trebam ostati pribran dok pišem ovaj tekst i pljunuti u maramicu da ne bi ispljuvao monitor.

уторак, 14. фебруар 2012.

Hranitelj kao potrošna roba


U okviru projekta “Gradimo visokokvalitetnu mrežu hraniteljstva kao društvenu vrednost i potrebu” u Ćićvcu je održana Druga panel diskusija. U Sali Opštine Ćićevac, 09.februara 2012.  pristigle hraniteljke iz Novog Sada, Leskovca, Kruševca i Ćićevca kao i dvojica starešina hraniteljskih porodica iz Zaječara došli su da upoznaju predstavnike Regionalnog centra za porodični smeštaj dece i omladine - Ćuprija o svojim veštinama hraniteljstva, o uspesima i problemima u zadovoljavanju potreba svojih hranjenika.

петак, 10. фебруар 2012.

Pogled na hraniteljstvo iz ugla prosvećenosti

Izgleda da nam je nacija zaista funkcionalno nepismena. Koliko nas srbenda poznajemo rad Vuka Karadžića, Dositeja Obradovića, Zorana Đinđića? Koliko smo pročitali napisanih stranica o prosvetiteljstvu sebe samih? 

Priznajem i nosim greh što sam tek skoro naučio (bolje ikad nego nikad) da najveća prepreka naučno istraživačkom radu su nepobeđene slabosti sopstvenog karaktera zbog kojih čovek ne postavlja pitanje šta istina jeste, već šta bi on želeo da je istina. Samo oslobodjen od sujete i ostalih greha čovek može nepristrasno, trezveno i objektivno da razmišlja na putu spoznaje istine.

понедељак, 30. јануар 2012.

VIZIJA I NJEN ZNAČAJ

Kada smo bili u pubertetu sanjali smo o ostvarivanju nekih sopstvenih fantazija. Zatim smo ulazili u doba spajanja dva bića suprotnih polova (tada je to bilo normalno). Maštali smo o budućoj porodici i o svemu što ona proizvodi. Jedni su, iz generacije, nosili fakultetske diplome u džepu, drugi su nosili krštenice svojih najmlađih članova porodice, treći su u džepu nosili poluprazne staklenke (popularno nazvane "poloke"). Svako je sebi krojio životni put "kako je znao i umeo". Mnogi od nas "izveli su dsvoju decu na put" a onda su rešili da daju društvenoj zajednici svoj mali doprinos. Danas živimo u vreme "društvene tranzicije" ili (narodski rečeno) tumaramo u pokušaju društvenog preobraženja. Jedni su davno zaboravili dečje snove, pubertetske fantazije, mladalačke mašte. Oni drugi sve su to smućkali i procedili. Na kraju su sve to sveli na kristalizaciju i, dobili su neku viziju svog preostalog putovanja do odredišta bez povratka.
Materijal za ovaj blog nije nastao preko noći. Nevolja nemuštog dečaka dodeljenog nam na hraniteljstvo dovela nas je do spoznaje o jednom, do tada nepoznatog segmenta društvene zajednice. Prve godine hraniteljskog rada činili smo greške. Tokom daljeg rada shvatili smo da se uspeh u hraniteljstvu, kao i u bilo kom drugom poslu, ne dešava slučajno. „Moć pozitivne misli“ i „Uspeh pomoću pozitivnog mentalnog stava“ uvrstili smo među osnovne principe koji dovode do uspeha.
Zahvaljujem se kolegijalnoj podršci mojih saradnika (Martin Sladok, Čigoja Jasmina i Milankov Stevan) koji su mi pomogli da premostim kritične momente kada sam nailazio na potpuno nerazumevanje naše sredine.
Zahvaljujem se i bližim saradnicima koji su čvrsto podržali osnivanje UHP „ISKRICA“ kao i osnivanje Asocijacije hranitelja i usvojitelja „Porodica plus“.
Zahvaljujem se svima koji su pomogli osnivanje Saveza hranitelja Srbije "Više od porodice".
Molim Božji blagoslov za sve dobre ljude koji su deo sebe podarili mladom ljudskom biću.


Powered By Blogger