piše:Žarko Paunović
CIVILNO I OTVORENO DRUŠTVO
Kada se danas govori o civilnom društvu, onda se prvenstveno misli na jedno novo, drugačije društvo, društvo koje predstavlja alternativu jednom autoritarnom, zatvorenom društvu kakvo je bilo realsocijalističko i kakva su ova nova nacionalistička, nastala na njegovim razvalinama. Zato se još kao sinonim za civilno društvo koristi i pojam "otvoreno društvo", jer se ono ne može ostvariti u političim okvirima zatvorene države.
Pojam otvoreno društvo je širi, neodređeniji i fleksibilniji, te se zato kaže da je otvoreno društvo viši oblik društvenog uređenja od zatvorenog, jer u njemu postoje sve vrste društvenih i ljudskih komunikacija. To je društvo tolerancije i slobode kretanja ljudi i ideja. Ono se ne može svesti samo na jedan element koji isključuje sve ostale, kao što je npr. pripadnost naciji. Pored toga što smo pripadnici neke nacije, mi smo istovremeno i članovi raznih ustanova, institucija, udruženja i organizacija. U svakom od tih oblika svog djelovanja mi vršimo neku ulogu pomoću koje želimo da zadovoljimo neku potrebu i ostvarimo svoj određeni interes. Tako na primer, poseban interes i potrebu imamo kao članovi porodice, posebno kao članovi neke partije, posebno kao pripadnici neke religije, posebno kao radnici u svojoj profesiji itd. Svaki od ovih interesa na svoj način utječe na naš život, a svi oni zajedno čine ukupnost naše egzistencije i postojanja.
CIVILNO I OTVORENO DRUŠTVO
Kada se danas govori o civilnom društvu, onda se prvenstveno misli na jedno novo, drugačije društvo, društvo koje predstavlja alternativu jednom autoritarnom, zatvorenom društvu kakvo je bilo realsocijalističko i kakva su ova nova nacionalistička, nastala na njegovim razvalinama. Zato se još kao sinonim za civilno društvo koristi i pojam "otvoreno društvo", jer se ono ne može ostvariti u političim okvirima zatvorene države.
Pojam otvoreno društvo je širi, neodređeniji i fleksibilniji, te se zato kaže da je otvoreno društvo viši oblik društvenog uređenja od zatvorenog, jer u njemu postoje sve vrste društvenih i ljudskih komunikacija. To je društvo tolerancije i slobode kretanja ljudi i ideja. Ono se ne može svesti samo na jedan element koji isključuje sve ostale, kao što je npr. pripadnost naciji. Pored toga što smo pripadnici neke nacije, mi smo istovremeno i članovi raznih ustanova, institucija, udruženja i organizacija. U svakom od tih oblika svog djelovanja mi vršimo neku ulogu pomoću koje želimo da zadovoljimo neku potrebu i ostvarimo svoj određeni interes. Tako na primer, poseban interes i potrebu imamo kao članovi porodice, posebno kao članovi neke partije, posebno kao pripadnici neke religije, posebno kao radnici u svojoj profesiji itd. Svaki od ovih interesa na svoj način utječe na naš život, a svi oni zajedno čine ukupnost naše egzistencije i postojanja.
