Ispričati priču nije problem ali
prolaziti kroz nju i završiti je a ne upasti u patetiku i sažaljenje prema
novom gostu na ovom svetu to već pripada delikatnim aktivnostima.
Pripreme za
doček nove 2005. Godine privedene su kraju. Deda u crvenom ogrtaču sa vrećom
poklona nikada nije pokucao na vrata ovog doma. U priče o dobrom Deda- mrazu
više ni deca ne veruju. Ali, novogodišnji „poklon“ ipak stiže. Čuje se kućno
zvono. Domaćica otvara vrata. Ulazi socijalna radnica sa „poklonom“ u naručju.
Nema šarenog blistavog omota. Nema zlatne mašnice. Zlato se nalazi u malenom
ćebetu. Crna kosica, tamne okrugle okice, prćast nosić.
Čudna je sudbina dece koja su ugledala ovaj svet kao slučajni proizvod ili kako se to moderno kaže „kolateralna šteta“ nekakvih seksualnih zadovoljstva ili pak nekog drugog egocentričnog i niskog zadovoljstva svojstvenog ljudskoj vrsti u dugom periodu socijalne tranzicije jedne društvene zajednice.
Čudna je sudbina dece koja su ugledala ovaj svet kao slučajni proizvod ili kako se to moderno kaže „kolateralna šteta“ nekakvih seksualnih zadovoljstva ili pak nekog drugog egocentričnog i niskog zadovoljstva svojstvenog ljudskoj vrsti u dugom periodu socijalne tranzicije jedne društvene zajednice.