Kada govorimo o hraniteljstvu gotovo uvek mislimo na socijalno zbrinjavanje deteta.
Zaboravljamo da korisnik hraniteljskih usluga može biti svako lice nesposobno za samostalnu brigu o sebi a koje bude iz nekog razloga uskraćeno za porodično okruženje. No, ovde će ipak biti reči o „klasičnom“ hraniteljstvu, dakle o socijalnom zbrinjavanju dece i mladih iz grupe „deca bez roditeljskog staranja“. Hraniteljstvo nije isto što i hranilaštvo.
Hranilaštvo je individualni čin - humanistička odluka porodice da prihvati pod svojim krovom osobu koja se ne može samostalno starati o sebi iz raznih opravdanih razloga, sa ili bez bilo kakve nadoknade.
Hraniteljstvo je, od strane državnih organa, organizovan oblik socijane zaštite lica koje se ne može samostalno starati o sebi iz raznih opravdanih razloga, putem njegovog zbrinjavanja u okruženju druge porodice njemu primerene, uz propisanu nadoknadu.