уторак, 28. јун 2011.

Hraniteljstvo i jedna sudbina


Zamišljena ili istinita, u ovom slučaju za mnoge relevantne činioce nebitno.

Mogle su biti dve srećkice. Sudbina je drugačije htela. Obe sestrice su smeštene na hraniteljstvo kod jedne „gospođe“ u ruralnoj sredini nadomak Knjaževca. Tračak nade za srećnije detinjstvo nije zablistao punim sjajem. Seoski poslovi, za obe sestrice postali su redovne obaveze u novom domu. Sticanje radnih navika jeste lepa osobina pravilnog odgoja svakog deteta. Svaka lepota prestaje to biti kada čovek izađe iz okvira njene definicije. Tako je i sa hraniteljstvom. Kad hranitelj prekorači granice racionalnog odgoja deteta lepota hraniteljstva postepeno apsorbuje jedan od oblika nasilja.E, to već nije lepo. To postaje problematično.
Materijal za ovaj blog nije nastao preko noći. Nevolja nemuštog dečaka dodeljenog nam na hraniteljstvo dovela nas je do spoznaje o jednom, do tada nepoznatog segmenta društvene zajednice. Prve godine hraniteljskog rada činili smo greške. Tokom daljeg rada shvatili smo da se uspeh u hraniteljstvu, kao i u bilo kom drugom poslu, ne dešava slučajno. „Moć pozitivne misli“ i „Uspeh pomoću pozitivnog mentalnog stava“ uvrstili smo među osnovne principe koji dovode do uspeha.
Zahvaljujem se kolegijalnoj podršci mojih saradnika (Martin Sladok, Čigoja Jasmina i Milankov Stevan) koji su mi pomogli da premostim kritične momente kada sam nailazio na potpuno nerazumevanje naše sredine.
Zahvaljujem se i bližim saradnicima koji su čvrsto podržali osnivanje UHP „ISKRICA“ kao i osnivanje Asocijacije hranitelja i usvojitelja „Porodica plus“.
Zahvaljujem se svima koji su pomogli osnivanje Saveza hranitelja Srbije "Više od porodice".
Molim Božji blagoslov za sve dobre ljude koji su deo sebe podarili mladom ljudskom biću.


Powered By Blogger