среда, 29. септембар 2010.

Mala škola 01 - ZASTUPANJE

Šta je zastupanje?
Pre nego se pozabavimo bliže pojmom zastupanja, važno je znati da postoji niz različitih termina koji se upotrebljavaju za zastupanje, kao što su: zagovaranje, zalaganje, advokatiranje, zauzumanje, navijanje, apelovanje, advocacy... U ovom članku koristitimo termin javno zastupanje.
Najopštije rečeno, javno zastupanje je aktivna promocija rešenja za neki problem: to znači usmeravanje pažnje zajednice na neku važnu temu/problem, a zatim i usmeravanje donosioca odluka na odabir dobrog rešenja.
U tom smislu, javno zastupanje podrazumeva rad na pridobijanju struktura vlasti - dakle onih koji imaju moć da donesu odluke (a to mogu biti vlada, lokalna samouprava, opštinska uprava, poslovni sektor, institucije kao što su škole ili zdravstvene institucije i tako dalje) da:
  1. Promene svoju politiku - pravila, procedure, odluke...
  2. Imaju više razumevanja i budu pristupačnije
  3. Poboljšaju način na koji primenjuju pravila.
Međutim, s obzirom, da zastupanje može imati mnogo različitih područja delovanja, različitih strategija, i tehnika, veština i akcija, postoji niz različitih defi nicija JZ (JZ se u ovom tekstu koristi kao kraćenica za javno zastupanje.). Može se slobodno reći da definicija javnog zastupanja ima koliko i grupa i mreža koje se time bave. Evo nekoliko primera koji nam mogu pomoći da bolje razumemo zastupanje sa različitih aspekata:
“Javno zastupanje je čin ili proces podrške odredjenoj temi ili problemu, a kampanja javnog zastupanja je niz usmerenih aktivnosti u podršci nekoj temi ili problemu. Mi zastupamo teme jer želimo: da izgradimo podršku za temu ili problem, utičemo na druge da je podržavaju, pokušamo da utičemo na promenu zakona koji imaju veze sa tim problemom.” (IPPF Advocacy Guide)
“Javno zastupanje je strateški proces kroz koji građani utiču na vladu u procesu reformi.” (Freedom House) 
“Javno zastupanje je proces koji uključuje serije političkih akcija koje sprovode organizovani građani kako bi transformisali odnose moći. Svrha javnog zastupanja su specifične političke promene, korisne za stanovništvo koga se tiču. Ove promene se mogu dogoditi u privatnom ili javnom sektoru. Uspešno javno zastupanje se vodi prema strateškom planu u razumnom vremenskom periodu.” (The Arias Foundation – Costa Rica)
“Javno zastupanje je proces delovanja sa ciljem postizanja poželjnih socijalnih promena u društvu a da bi odnosi moći i raspodele bogatstva postali demokratičniji i pravedniji i osigurali marginalizovanim grupama ljudi prostor u javnom odlučivanju, te tako učinili njihove živote i okolinu zdravijim, sigurnijim i produktivnijim.” (Inter Action: Womens Advocacy Workshop materials)
Ono što je zajedničko svim definicijama jeste zajednički rečnik, odnosno elementi defi nicije. Sve definicije eksplicitno ili implicitno ukazuju na to da je zastupanje dinamičan proces, koji se dogadja u određenom vremenskom periodu (koji može biti kratak, ali ponekad i vrlo dug). Zatim, definicije ukazuju da zastupanje podrazumeva strategiju koja svojim dobro osmišljenim aktivnostima cilja na ljude koji donose odluke. Na kraju, zastupanje je uvek usmereno na promenu politike zakona, pravila, programe ili finansiranje tj. Odluke na nivou institucija javnog i privatnog sektora. (Politika kao delatnost u vezi sa gradjanskim i javnim poslovima, i uredjenjem odnosa unutar zajednice, uključujući i rukovodjenje tim poslovima; učešće u javnom i društvenom odlučivanju koje vodi ka društvenim promenama, razvoju, pristupačnosti društvenih bogatstava svima i protiv svih oblika diskriminacije. Reč politika se ovde ne koristi kao delatnost, veština i strategija za dobijanje moći i vlasti.)

Stoga zastupanje treba koristiti usmereno na neku vrlo određenu stvar. Drugim rečima:
“Oni koji zastupaju svoje napore i akcije osmišljavaju tako da ubede i utiču na one koji imaju državnu, političku i ekonomsku moć, kako bi zvanično ustanovljeni organi koji donose odluke usvojili i sproveli javnu politiku na način koji će doprineti poboljšanju života onih koji imaju manje konvencionalne političke moći i manje ekonomskih sredstava....” (Dejvid Koen, Javno zagovaranje i učešće javnosti u okviru promena društvenog razvoja)

Dakle, ako pokušamo da sumiramo, mogli bismo reći da:
· Zastupanje polazi od činjenice da ljudi imaju prava i da su ta prava ostvariva u praksi.
· Zastupanje cilja na različite aktere (vlast, poslovne strukture ili institucije).
· Cilj zastupanja je da se promene pravila, neke određene odluke, ili način na koji se nešto radi.

Svako može biti uključen u proces zastupanja a da toga nije svestan. Veliki broj inicijativa koje potiču iz zajednice imaju komponentu zastupanja. To je ona komponenta koja dotiče donošenje konkretne odluke (koja će promeniti situaciju na bolje) od strane onih koji imaju moć.
Aktivnosti zastupanja se gotovo uvek pokreću od strane neprofitnih organizacija, grupa građana ili ponekad neprofitnih institucija/organizacija kao što su univerziteti ili biblioteke. Dalje, samo zastupanje može biti sprovedeno na lokalnom, regionalnom ili nacionalnom nivou (pa i međunarodnom), što zavisi pre svega od širine problema, i od toga ko donosi odluku. Razlika između zastupanja na nacionalnom i lokalnom nivou je što ono prvo zahteva daleko veću mrežu organizacija i grupa koje zastupaju, te njihovu dobru koordinaciju, više vremena, više resursa i obično mu prethodi velika kampanja informisanja gradjana o problemu. Sa druge strane i lokalno zastupanje može biti prilično kompleksan proces, a oba zastupanja zahtevaju jako dobro poznavanje procesa donošenja odluka vezanih za problem (i to od lokalnog do nacionalnog nivoa), kao i stvaranje mreže za podršku.

Нема коментара:

Постави коментар

Pišite, komentarišite, predlažite, kritikujte, postanite član ovog foruma.
Vaš mali komentar može biti veliki doprinos uspostavljanju boljitka za veselo detinjstvo svakog deteta.

Materijal za ovaj blog nije nastao preko noći. Nevolja nemuštog dečaka dodeljenog nam na hraniteljstvo dovela nas je do spoznaje o jednom, do tada nepoznatog segmenta društvene zajednice. Prve godine hraniteljskog rada činili smo greške. Tokom daljeg rada shvatili smo da se uspeh u hraniteljstvu, kao i u bilo kom drugom poslu, ne dešava slučajno. „Moć pozitivne misli“ i „Uspeh pomoću pozitivnog mentalnog stava“ uvrstili smo među osnovne principe koji dovode do uspeha.
Zahvaljujem se kolegijalnoj podršci mojih saradnika (Martin Sladok, Čigoja Jasmina i Milankov Stevan) koji su mi pomogli da premostim kritične momente kada sam nailazio na potpuno nerazumevanje naše sredine.
Zahvaljujem se i bližim saradnicima koji su čvrsto podržali osnivanje UHP „ISKRICA“ kao i osnivanje Asocijacije hranitelja i usvojitelja „Porodica plus“.
Zahvaljujem se svima koji su pomogli osnivanje Saveza hranitelja Srbije "Više od porodice".
Molim Božji blagoslov za sve dobre ljude koji su deo sebe podarili mladom ljudskom biću.


Powered By Blogger